Na portalu Kvaliteta zraka u Republici Hrvatskoj moguće je pratiti trenutno stanje onečišćenja zraka za sve tvari u zraku koje se prate u državnoj mreži za trajno praćenje kvalitete zraka i na većini postaja iz lokalnih mreža te pristupiti svim podacima i preuzeti ih. Pri tome treba istaknuti da trenutni podaci mjerenja imaju status nevalidiranih podataka, dok su objavljeni podaci za ranija razdoblja – validirani
Godišnje izvješće o kvaliteti zraka na području Republike Hrvatske izrađuje i objavljuje Hrvatska agencija za zaštitu okoliša i prirode (HAOP). Izvješće se izrađuje u tekućoj godini za proteklu kalendarsku godinu a sva dosadašnja izvješća dostupna su na portalu Kvaliteta zraka u Republici Hrvatskoj.
Podloge za izradu godišnjeg izvješća (mjerenja kvalitete zraka, analiza, kontrola i validacija podataka) izrađuje DHMZ sukladno Zakonu o zaštiti zraka (NN 130/11, 47/14 i 61/17), Pravilniku o praćenju kvalitete zraka (NN 79/17) i Programu mjerenja razine onečišćenosti zraka u državnoj mreži za trajno praćenje kvalitete zraka (NN73/16).
Napomena. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja je, sukladno članku 73. stavku 3. „Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o zaštiti okoliša“ (NN 118/18 od 27. prosinca 2018.) te brisanjem Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP) iz sudskog registra (17. siječnja 2019. godine), preuzelo zaposlenike, poslove, prava i obveze Agencije, kao i imovinu, opremu, pismohranu i drugu dokumentaciju.
Državnu mrežu za trajno praćenje kvalitete zraka čine postaje za mjerenje kvalitete zraka raspoređene po teritoriju Republike Hrvatske. Izbor lokacija mjernih mjesta opseg i učestalost mjerenja određeni su na osnovi stručnih podloga koje je izradio DHMZ, a Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja prihvatilo. Mreža trenutno obuhvaća 23 uspostavljene mjerne postaje za praćenje kvalitete zraka, a u sklopu projekta AIRQ − Proširenje i modernizacija državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka bit će uspostavljeno šest novih mjernih postaja i to: jedna u Zagrebu, dvije u Splitu, te po jedna u Osijeku, Omišlju (otok Krk) i Dubrovniku.
U sadašnjoj mreži 11 postaja je smješteno u naseljima i industrijskim područjima (tri u Zagrebu, dvije u Slavonskom Brodu te po jedna u Rijeci, Kutini, Osijeku, Sisku, Varaždinu, Velikoj Gorici i Karlovcu), a 11 postaja smješteno je u ruralnim (Desinić, Bilogora, Višnjan, Polača-Ravni kotari, Hum – otok Vis, Opuzen – delta Neretve i Žarkovica – Dubrovnik) i zaštićenim područjima (Kopački rit (Park prirode), Plitvička jezera (Nacionalni park), Parg (blizina Nacionalnog parka Risnjak), Vela straža-Dugi otok (blizina Parka prirode Telaščica).
DHMZ upravlja radom državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka, osigurava izgradnju novih postaja u državnoj mreži, osigurava praćenje kvalitete zraka (mjerenje, prikupljanje podataka, osiguranje kvalitete i provjere mjerenja i podataka, ugađanje i provjera tehničkih karakteristika mjerne opreme u skladu s referentnim metodama mjerenja te obrada i prikaz rezultata mjerenja) i odgovoran je za provođenje programa mjerenja kvalitete zraka na tim postajama.
Pravo na čisti zrak ustavno je pravo svakog građanina Republike Hrvatske i Europske Unije. Ono je zasnovano na činjenici da se različitim ljudskim aktivnostima (gospodarstvo, industrija, promet, itd.) narušava kvaliteta zraka i okoliša zbog prekomjernih emisija onečišćujućih tvari. Kao jedna od mjera za očuvanjem zadovoljavajuće kvalitete zraka (sukladno zakonskim i podzakonskim propisima) je i mjera trajnog praćenja kvalitete zraka, kako u Hrvatskoj tako i u svim zemljama Europske unije, ali i globalno.
Svrha praćenja kvalitete zraka je:
- utvrditi razine onečišćenja na području mjerenja
- utvrditi uzroke nastanka prekomjernog onečišćenja, ukoliko do njega dolazi i
- omogućiti praćenje provedbe propisanih mjera tijekom vremena
Osim toga, praćenje kvalitete zraka omogućuje:
- usklađivanje prostornih planova s programima zaštite zraka, odnosno cjelovitim planiranjem,
- propisivanje graničnih vrijednosti emisija iz nepokretnih izvora i graničnih vrijednosti u vezi sa sastavom određenih proizvoda i/ili drugih značajki kvalitete proizvoda (npr. goriva),
- primjenu mjera zaštite zraka utvrđenih u rješenju o prihvatljivosti zahvata za okoliš ili rješenju o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša odnosno okolišnoj dozvoli prema Zakonu o zaštiti okoliša,
- primjenu mjera zaštite zraka utvrđenih u dozvoli koju izdaje nadležno tijelo prema posebnom propisu ako za određeni zahvat nije propisana obveza procjene utjecaja na okoliš i ako se ne donosi rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša odnosno okolišna dozvola za postrojenje,
- poticanje primjene najboljih raspoloživih tehnika,
- propisivanje emisijskih kvota za pojedine onečišćujuće tvari,
- poticanje primjene čišćih tehnologija i obnovljivih izvora energije,
- poticanje uvođenja mjera energetske učinkovitosti,
- provedbu mjera iz akcijskih planova za poboljšanje kvalitete zraka i kratkoročnih akcijskih planova.
Atmosferski kemijski modeli za simulaciju kvalitete zraka predstavljaju sredstvo za upravljanje i provođenju ciljeva politike zaštite okoliša kao i donošenju odluka na osnovi stručno i znanstveno utemeljenih podloga. Njihova primjena u regulatorne svrhe (ograničavanje emisija u zrak za pojedinačna postrojenja i ukupno na razini države, u sklopu realizacije međunarodnih konvencija i protokola), u svrhe upravljanja kvalitetom zraka i u svrhe istraživanja uvjeta i procesa u kojima dolazi do prekomjernog onečišćenja široko je rasprostranjena u Europi i svijetu. Uporište za primjenu modela leži u činjenici da atmosferski modeli omogućuju integraciju najznačajnijih utjecajnih faktora, njihovo razlučivanje i optimizaciju (emisije u zrak, atmosferski uvjeti, komponente okoliša i ekosustava).
Sukladno područjima primjene modelarski sustav sastoji se od kompleksnog konglomerata modela različitog tipa koji u cjelini, kroz razvoj svake pojedinačne grupe modela, omogućuju primjenu u regulatorne svrhe. Tri su osnovne grupe modela koje moraju biti povezane u sustav: disperzijski modeli za analizu onečišćenja i praćenje uvjeta prekoračenja graničnih vrijednosti u gradovima, industrijskim sredinama i aglomeracijama u svrhu procjene utjecaja pojedinačnih tipova izvora kao što su: promet (cestovni, pomorski) te pojedinačni izvori onečišćenja (termoelektrane, industrijske energane, cementare, rafinerije i sl.), regionalni modeli za analizu onečišćenja u zonama i na skali države kao cjeline te modeli za alokaciju dominantnih izvora onečišćenja (receptorski modeli) u slučajevima prekoračenja graničnih vrijednosti, planiranju i donošenju mjera zaštite okoliše, modeli prognoze onečišćenja u svrhu informiranja javnosti i poduzimanja kratkoročnih mjera zaštite, modeli za specifične grupe reguliranih polutanata (teški metali, postojani organski spojevi, fotooksidanti), modeli za djelovanje u slučaju akcidenata, modeli za praćenje putanje prijenosa polutanata iz izvora (jednog ili više) i prema receptoru (jednom ili više), itd.
Svi modeli kao podlogu moraju imati odgovarajuće atmosferske numeričke modele pripadajuće skale (od lokalne do regionalne) i informacije o emisijama, uređene na točno propisani način (standardizirane po kategorijama izvora emisije i ljudskih djelatnosti koje su antropogenetski izvor štetnih tvari) i prilagođene svakoj potrebi modeliranja (odnosno, grupi modela).
Najveći ograničavajući faktor širokoj primjeni atmosferskih modela do prije 10-ak godina bio je povezan s visokom cijenom i ograničenom dostupnošću računalne tehnologije potrebne za modeliranje ali i još uvijek nedovoljna procesorska snaga računala. Zbog toga su se modeli koristili samo u najjače razvijenim zemljama i istraživačkim institutima koji su mogli osigurati odgovarajuće računalne kapacitete.
Dostupnost računalne tehnologije visokih performansi u današnje vrijeme omogućuje široku primjenu računalnih modela i njihovo korištenje za različite potrebe i ostvarivanje ciljeva od značaja za okoliš i zaštitu okoliša. Zbog toga danas atmosferske modele koristi većina zemalja Europe, u regulatorne i u istraživačke svrhe. Osnova za uspostavu i kontinuirani razvoj sustava za modeliranje kvalitete zraka s primjenom u području zaštite zraka, okoliša i zdravlja ljudi temelji se na tematskoj strategiji o kvaliteti zraka Europske unije i odredbama direktive 2008/50/EK o čišćem zraku koja predviđa primjenu atmosferskih modela kvalitete zraka u regulatorne svrhe za:
- procjenu kvalitete zraka u svrhu ocjene mogućih prekoračenja graničnih vrijednosti, procjenu izloženosti ljudi i okoliša atmosferskom onečišćenju i procjenu utjecaja na zdravlje ljudi i degradaciju okoliša,
- razvoj i ocjenu planova i mjera za upravljanje kvalitetom zraka u slučaju prekoračenja propisanih graničnih vrijednosti sa svrhom poboljšanja kvalitete zraka
- alokaciju izvora onečišćenja u svrhu utvrđivanja uzroka prekoračenja propisanih graničnih vrijednosti kvalitete zraka i stvaranja strateških podloga za planiranje
- prognoziranje razina onečišćenja zraka u svrhu informiranja javnosti i poduzimanja kratkoročnih mjera ublažavanja posljedica prekomjernog onečišćenja
- planiranje, dimenzioniranje i oblikovanja mjernih mreža za praćenje kvalitete zraka i određivanje potrebnog broja mjernih mjesta u mreži sukladnosti.
Osobita je vrijednost jednom uspostavljenog sustava za modeliranje i njegovoga redovitog održavanja u tome što on omogućuje tumačenje uzroka prekoračenja propisanih graničnih/ciljnih vrijednosti koncentracija.
Druga osobita vrijednost primjene modelarskog sustava je u mogućnosti analize učinaka primjene različitih mjera na uvjete onečišćenja i koncentracije onečišćujućih tvari u zraku. Na taj način se može izbjeći primjena neučinkovitih mjera i usmjeriti sredstva i aktivnosti prema mjerama koje će osigurati pozitivne rezultate.
Nadalje, jednom uspostavljen i razrađen model (za jedno vremensko razdoblje, mjesec, godinu itd.) može se opetovano primjenjivati za druga razdoblja od interesa ukoliko za ta razdoblja postoje odgovarajući ulazni podaci.
Projektom AIRQ provest će se će nadogradnja postojećih programa mjerenja kvalitete zraka i klimatskih parametara te će se omogućiti dobivanje relevantnih podataka o razinama koncentracija onečišćujućih tvari. Prikupljeni podaci o onečišćujućim tvarima omogućit će nadalje provođenje politike zaštite zraka od prekomjernog onečišćenja te donošenje učinkovitih mjera za poboljšanje kvalitete zraka u Republici Hrvatskoj.
DHMZ i IMI prema Zakonu o zaštiti zraka (NN 130/11, 47/14 i 61/17) imaju definirane uloge u državnoj mreži za praćenje kvalitete zraka i na temelju tih uloga definirano je partnerstvo ovih institucija na projektu „AIRQ – Proširenje i modernizacija državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka.“
DHMZ upravlja radom državne mreže, osigurava izgradnju novih postaja u državnoj mreži, osigurava praćenje kvalitete zraka (mjerenje, prikupljanje podataka, osiguranje kvalitete i provjere mjerenja i podataka, ugađanje i provjera tehničkih karakteristika mjerne opreme u skladu s referentnim metodama mjerenja te obrada i prikaz rezultata mjerenja) i odgovorno je za provođenje programa mjerenja kvalitete zraka na tim postajama. Državna mreža za trajno praćenje kvalitete zraka u ingerenciji je ustrojstvene jedinice Sektora za kvalitetu zraka DHMZ-a. (članak 28., stavak (1) Zakona o zaštiti zraka)
IMI obavlja praćenje kvalitete zraka na postajama iz državne mreže u dijelu koje se odnosi na uzorkovanje i fizikalno-kemijske analize lebdećih čestica aerodinamičnog promjera manjeg od 10 μm (PM10) i lebdećih čestica aerodinamičnog promjera manjeg od 2,5 μm (PM2,5) te ekvivalenciju nereferentnih metoda za određivanje masenih koncentracija lebdećih čestica PM10 i PM2,5 (članak 28., stavak (3) Zakona o zaštiti zraka).